Arhitektonsko stvaralaštvo Vedrane Ergić karakterizira istraživanje prostora – njegove transformabilnosti i demokratičnosti – u kojemu se tema interijera artikulira tako da promjene elemenata generiraju različite scenarije korištenja. Interijer, kao narativna struktura nastala odnosom korisnika i materijalnosti, primarno je u službi stvaranja doživljaja i atmosfere. Ovim metodama arhitektica Vedrana Ergić na sebi svojstven način u svijet arhitektonskog stvaralaštva unosi vokabular teatra i filma. Njezina lingvistika prostora podcrtava srebrnu vaništijansku liniju zagrebačke interijerske škole – od Bernarda Bernardija, preko Vjenceslava Richtera, Ines Filipović i Ivana Crnkovića do Nenada Fabijanića.